Mislim da je malo tko u Zagrebu imao nešto protiv toga da radnici ZET-a traže veće plaće.
Plaće su male? Tražite više. Uvjeti nisu dobri? Borite se za bolje. Pregovarajte, prosvjedujte, štrajkajte. Sve legitimno.
A onda odlučite potpuno zaustaviti javni prijevoz.
I u otprilike 24 sata uspijete napraviti nešto što je stvarno teško: od ljudi koji bi vas vrlo vjerojatno podržali napravite ljude koji kopaju po vašim plaćama, kolektivnim ugovorima, starim izjavama i pokušavaju dokazati da nemate pravo tražiti ništa.
Ne zato što ljudi odjednom misle da ne zaslužujete veću plaću.
Nego zato što ste svoj problem odlučili pretvoriti u problem cijelog grada.
Djeca moraju u školu i vrtić. Ljudi moraju na posao. Ali najviše mi smeta što postoje stari i bolesni ljudi koji moraju do bolnice, na pregled ili terapiju.
Njima ne možeš reći da rade od doma.
Ne možeš im reći ni da pomaknu obveze za neki drugi dan.
A najmanje možeš očekivati da netko tko živi od nekoliko stotina eura bez problema izvadi 30, 40 ili 50 eura za taksi kako bi došao do bolnice.
Kako to znam? Imam bolesnu mamu. Morao sam uzeti slobodno na poslu, otići po nju i odvesti je na pregled u KB Dubravu jer drugog normalnog načina da tamo dođe nije bilo.
Ja sam to mogao napraviti. Netko drugi možda ne može.
I tu ste me izgubili.
Da ste prije štrajka rekli da će prema bolnicama voziti autobusi i tramvaji, da ćete održavati nekakav nedjeljni vozni red ili barem osigurati minimum prijevoza za one kojima stvarno treba, cijela bi priča izgledala potpuno drugačije.
Grad bi osjetio štrajk.
Ljudi bi razumjeli poruku.
A vi biste puno lakše zadržali njihovu podršku.
Umjesto toga, rasprava više nije samo o tome jesu li vaši zahtjevi opravdani. Sada se izvlače plaće, stare izjave i kolektivni ugovori i traži se svaki mogući razlog zašto vam ne treba dati ono što tražite.
To je možda i najveći promašaj cijelog štrajka.
Ne morate biti zadovoljni svojom plaćom. Imate pravo tražiti više i imate pravo boriti se za svoja radnička prava.
Ali način na koji to napravite ipak nešto znači.
Jer jednog dana i vama može trebati liječnik, vatrogasac ili netko treći tko smatra da je premalo plaćen.
A tada se vjerojatno ne biste baš najbolje osjećali da vam kaže:
Danas ne radim. Snađite se.