Za rođendan sam dobio smashalicu za burgere. Ili, da me bolje razumijete, smash burger prešu.
Već mi neko vrijeme na YouTubeu iskaču Shortsi koji počinju s What the f** does (neka poznata osoba) know about burgers?* s kanala Burgerfection. I tako malo-pomalo gledam kako ekipa priprema burgere kod kuće, što koriste, kako peku meso i što sve stavljaju unutra.
I odlučim ja da ću probati isto.
Ne može sad biti neka velika znanost napraviti domaći burger.
Ipak sam godinu dana radio u McDonald’su. Prvi studentski posao. I da odmah riješimo jednu stvar, nije Megić nego Mekić.
Dakle, znanje pripreme postoji. Check.
Želja postoji. Check.
Poderao sam popriličan broj burgera kroz život, tako da i iskustvo postoji. Check.
Sve je spremno za eksperiment.
Meso
Koje meso kupiti?
Gdje god sam čitao o smash burgerima, stalno se spominje omjer 80/20. Dakle, 80% nemasnog mesa i 20% masnoće. Dovoljno masnoće da burger ostane sočan i dobije onu finu koricu prilikom pečenja.
Zadnjih nekoliko mjeseci meso uglavnom kupujem u mesnici Moj Mesar i stvarno imam samo pohvale za ekipu i meso koje prodaju.
Došao sam, objasnio što planiram raditi, što sam pročitao na internetu i zamolio ih da mi pomognu odabrati odgovarajuće meso.
Složili su mi smjesu i mogu samo reći da je ispala vrhunski.
Vjerujem da su i tave odradile dobar dio posla. Koristio sam De Buyer Mineral B tavu od ugljičnog čelika i gusanu tavu iz Ikee. Obje dobro zadržavaju toplinu, što je kod smash burgera prilično važno jer želiš da meso odmah dobije onu finu, zapečenu koricu.
Ne znam koliko je do tava, koliko do dobrog mesa, a koliko do mog bogatog iskustva iz McDonald’sa, ali rezultat je bio odličan.
Peciva i sir
Prvotni plan bio je da i peciva napravim sam.
Ali kako sam zbog posla, faksa i svih ostalih obaveza kronično kratak s vremenom, odlučio sam malo istražiti gdje mogu kupiti dobra peciva za burgere.
Nakon nekoliko opcija odlučio sam se za Metro.
Uzeo sam njihova brioche peciva i moram priznati da su me ugodno iznenadila. Vjerujem da postoje i bolja, ali za cijenu koju sam platio stvarno nemam nikakvih zamjerki.
Osim peciva, u Metrou sam kupio i poveće pakiranje cheddara za burgere.
I to se pokazalo kao odličan izbor.
Umak i sve ostalo
Umak sam ipak odlučio napraviti sam.
Ništa posebno komplicirano:
- majoneza
- ketchup
- žuti senf (yellow mustard)
- Worcestershire umak
Sve pomiješati i prilagoditi okusu. Za prvi pokušaj bilo je i više nego dobro.
Od ostalih sastojaka pripremio sam iceberg salatu, rajčicu, kisele krastavce i luk.
Dakle, nekakav klasični double cheeseburger.
Ništa inovativno, ništa divlje, bez pjenica od karfiola i ostalih čuda moderne gastronomije.
Samo dobar burger.
I kako je ispalo?
Za prvi pokušaj bilo mi je najvažnije da burgeri ispadnu dobro. Ili barem jestivo.
Pogotovo zato što sam kupio tri kilograma mesa i 24 brioche peciva.
Nije baš količina s kojom želiš eksperimentirati ako postoji mogućnost da sve završi u smeću.
Znam da ponekad znam biti snob kad je hrana u pitanju. Volim što više stvari napraviti sam i često izbjegavam gotove proizvode.
Zato mi ni ideja kupovnih peciva u početku nije bila nešto posebno draga.
Ali moram priznati da sam ovaj put bio u krivu.
Peciva su bila odlična, sir se lijepo topio, meso je ispalo baš kako sam htio, a umak je sve dobro povezao.
Ukratko, bilo je prefino.
Burgere je probalo osmero ljudi i, ako me nisu lagali, svima su bili odlični.
Doduše, dosta ih pripada generaciji Z, pa je konačna ocjena bila TOP.
Što je, pretpostavljam, dobro.
A koliko su se nama svidjeli, najbolje govori činjenica da već tri dana jedemo burgere.
Dobro, nije baš da imamo previše izbora. Tri kile mesa treba nekako pojesti. 🙂
U svakom slučaju, prvi pokušaj je uspio.
Sad kad znam da mogu napraviti sasvim pristojan burger kod kuće, polako ću početi mijenjati sastojke, isprobavati druge umake, peciva, sireve i načine pripreme.
A ona smashalica koju sam dobio za rođendan definitivno neće skupljati prašinu.